Educational work of Cultural-Artistic Association of the Deaf of Belgrade “Radivoj Popovic” with young deaf, hard of hearing and hearing people
Sign language
Communication during the entire time was in Serbian Sign Language which facilitated the participation of the participants in all aspects of the process; reaching an idea, performing, giving comments, discussing. Sign language was used in communication, but also on stage. Other visual elements that are part of sign language were used, such as mime, the use of space and body.
Znakovni jezik
Komunikacija tokom čitavog procesa rada odvijala se na srpskom znakovnom jeziku, što je doprinelo tome da su učesnici bili slobodni da učestvuju direktno u svim delovima procesa; dolaska do ideje, izvođenja, komentara, razgovora. Osim što se komunikacija odvijala na znakovnom jeziku, radilo se i na scenskom korišćenju znakovnog jezika, kao i ostalih vizuelnih elemenata koji su deo znakovnog jezika, kao što su: korišćenje mimike, prostora i čitavog tela.
Percussion instruments
Percussion instruments are the most accessible instruments to deaf people. Their low vibrations leave space for a feeling that complements inner stirrings during work and on stage. Working with percussions was part of creating the materials as well as the final show which contributed to an overall impression of all performers.
Perkusije
Perkusije su instrument najprijemčiviji gluvim osobama. Njihova niska vibracija otvara prostor osećaju koji dopunjuje unutrašnje zbivanje u radu i na sceni. Rad uz perkusije bio je deo procesa stvaranja materijala, kao i završne predstave, što je doprinelo ukupnom doživljaju svih izvođača.
Dance
Dance workout was part of every warm-up. Dance was an integral part of the work and of the show, and during the process, it also served to free the body, make the movements more accurate, release oneself of body constraints, conquer space, build energy, establish rapport with others, etc.
Ples
Plesne vežbe bile su sastavni deo svakog zagrevanja. Osim kao integralni deo rada i predstave, ples je služio i kao rad na oslobađanju tela, preciziranju pokreta, izlasku iz sopstvenih telesnih okvira, osvajanju prostora, osvešćivanju energije, odnosu sa drugim i dr.
The Work
We worked on using space together which helped us establish a better sense of space and of the other, on controlling one’s body and energy, we worked with music (percussions), discussed the topics relevant to our lives, the barriers we encounter and dreams we have and we built on all of this to produce materials that represent an expression of what we wish to say to the world. Working on materials in sign language was mainly individual, but we created stories and different theatre situations together as well.
Rad
Radili smo na zajedničkom radu u prostoru, kroz koji smo ostvarivali odnos sa samim prostorom i sa drugim, na kontroli sopstvenog tela i na energiji, radili smo sa muzikom (perkusije), razgovarali o temama koje obeležavaju naše živote, o preprekama na koje nailazimo i o snovima koje imamo i iz toga gradili materijale koji predstavljaju izraz onoga što u ovom trenutku želimo da kažemo svetu. Rad na materijalima na znakovnom jeziku je uglavnom bio individualan, ali se radilo i na zajedničkom kreiranju priča, kao i pozorišnih situacija.
And There was Sign Language
Performance – presentation of Cultural-Artistic Association of the Deaf of Belgrade work with young deaf, hard of hearing, and hearing people
Performers: Vojislav Đorđević, Tibor Ilić, Andjelija Vujović, Darko Nikolić, Stojan Simić, Marija Marković
Directing: Vera Jovanović
Choreography: Stojan Simić
Translation and interpretation: Marija Marković
Scene and costumes: Andrej Marinović
Technicians: Nenad Srećković, Filip Asanović
This play includes stories and poetry in Serbian Sign language stemming from the personal experience of the participants, and dance sequences intermitted by signing.
The play represents a unique call to deaf persons to stand up more courageously for their identity and language which are still endangered, and to hearing audiences to get immersed into the world of a different perception that is inhabited by eye music and the magic space of sign language poetry.
Izvođači: Vojislav Đorđević, Tibor Ilić, Andjelija Vujović, Darko Nikolić, Stojan Simić, Marija Marković
Režija: Vera Jovanović
Koreografija: Stojan Simić
Dizajn scenografije i kostima: Andrej Marinović
Prevod i tumačenje: Marija Marković
Tehničari: Nenad Srećković, Filip Asanović
Ova predstava je spoj priča i poezije na srpskom znakovnom jeziku, nastalih iz ličnih iskustava učesnika i plesnih sekvenci protkanih znakovanim iskazima.
Ona je svojevrstan poziv: gluvim osobama da hrabrije ustanu u odbranu svog identiteta i jezika, čiji je opstanak, i pored sve snažnije borbe zajednice gluvih, još uvek ugrožen, a čujućoj publici da uroni u svet jedne drugačije percepcije u kojoj živi muzika za oko i magični prostor poetike znakovnog jezika.
Video recording of the performance And There was Sign Language